IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ

Vrlo smo se malo osvrtali na hrvatske književne velikane, ne stoga što ih nemamo, već stoga što su mi strani do sada bili zanimljiviji, jednostavno zato što smo školske dane provodili uz hrvatsku književnost i žvakali smo sve od Marulića do Krleže. Bila je potrebna pauza. S druge strane, znatno je manje žena književnica, pa su stranice GAMAD-i vrvile od slavnih pisaca suprotnog spola. Ovim putem ispravljam dvostruku grešku. Premda su i Ivanu pokušali defeminizirati nazvavši je hrvatskim Andersonom, ostaje činjenica da je jedna ŽENA utisnula pero u srca hrvatske djece onda, krajem pretprošlog i početkom prošlog stoljeća, ostavivši, nešto teže razumljivo našoj djeci, nezaboravne likove u najneobičnijim mjestima i situacijama, u crno-bijelom svijetu dobra i zla, prava i kriva. "Čudnovate zgode šegrta Hlapića" bila mi je omiljena knjiga kao djetetu. Čak i prije nego sam krenula u školu i naučila sama čitati, imala sam tetu koja je bila prisiljena čitati zgode i nezgode tisuće i tisuće puta, jer svaki put kad bih došla kod nje zahtijevala sam samo jedno - slušati o malom siročetu Hlapiću u gotovo nemogućoj potrazi za izgubljenom kćerkom svog gazde. Mislim da je mojoj teti odahnulo kad sam napokon naučila čitati i dobila svoju prvu iskaznicu za knjižnicu.

Djela Ivane Brlić Mažuranić:

• Valjani i nevaljani . Pripovijetke i pjesme za dječake . Vlastita naklada , Zagreb, 1902.
  
• Škola i praznici. Zbirka pjesama i pripovijedaka za djecu. Izdanje Hrvatskog pedagoškog književnog zbora Zagreb, 1905.
  
• Slike. Pjesme. Tiskara C. Albrecta, Zagreb 1912.
  
• Čudnovate zgode i nezgde šegrta Hlapića. Pripovijetke. Izdanje Hrvatskog pedagoškog književnog zbora Zagreb, 1913.
  
• Priče iz davnine. Izdanje Matice Hrvatske, 1916.
  
• Knjiga o omladini. Crtce. Vlastita naklada, Zagreb, 1923.
  
• Iz arhive obitelji Brlić u Brodu na Savi. Tisak Tipografija D. D. Zagreb , 1934-35.
  
• Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata. Roman. Izdanje knjižare Vasić, Zagreb 1937.
  
• Srce od licitara. Pripovijetke i pjesme za mladež. Zagreb, 1939.
  
• Basne i bajke. Izdanje HIBZ, Zagreb, 1943.
  

U potrazi za informacijama o životu i djelu naše najslavnije književnice, kao i obično, posegnula sam za internetom kao jednim od izvora informacija i tu sam pronašla stranicu www.crowmagazine.com koja sadrži odličnu biografiju Ivane Brlić-Mažuranić, pa sam odlučila ovaj put prenijeti tuđu biografiju, bolje reći, mini znanstvenu studiju: Ivana Brlić-Mažuranić - Ogulin, 18. IV. 1874. - Zagreb, 21. IX. 1938. Potekla iz obitelji koja je imala istaknutu ulogu u razvitku modernoga hrvatskoga društva te odrasta u njezinu intelektualnome i građanskome ozračju: uz oca Vladimira, pravnika, autora "Prinosa za hrvatski pravno -povjestni rječnik", a od 1882. i u kući djeda Ivana, negdašnjega bana i znamenitoga pjesnika, i bake Aleksandre, sestre D. Demetra. Školovala se uglavnom privatno, ali je stekla dobru temeljnu naobrazbu, poglavito u poznavanju stranih jezika, pa su joj i prvi književni pokušaji dijelom na francuskome. Odgojena u narodnome duhu, mlada se, 1892. godine, udala za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića iz Broda na Savi, gdje u obiteljskoj knjižnici i arhivi pronalazi srodan ambijent, te se uključuje u javni život, uz supruga i šestero djece. U tom su smislu bila poticajna poznanstva s prvacima narodnoga pokreta: biskup J. J. Strossmayer dodijelio joj je za protumađaronska nastojanja zlatnu medalju, a F. Markovića držala je uzorom.

Zarana je pisala stihove, na poticaj F. Mažuranića, majstora kratke lirske forme, te vodila dnevničke bilješke, ali objavljivati počinje razmjerno kasno: zbirka pripovijedaka i pjesama za djecu "Valjani i nevaljani" izišla je 1902. u vlastitoj nakladi. Od 1903. nerijetko se javlja u časopisima i novinama pričama te esejističkim i poučnim člancima. Upravo je poučno-zabavni biljeg imalo omladinsko štivo "Škola i praznici" (1905), no pravu pozornost skreće tek 1913. pikarskim dječjim romanom "Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića". Njezinim najuspjelijim djelom drži se zbirka pripovijedaka "Priče iz davnine" (1916), zbog koje je ubrzo stekla naslov "hrvatskoga Andersena". Napisala je pjesničku zbirku "Slike" (1912), pedagoški intoniranu "Knjigu omladini" (1923), zapise o obiteljskome rodoslovlju (Obzor, 1933-34), koje objedinjuje u trima knjigama (1934, 1935), povijesno-pustolovni omladinski roman "Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata" (1937), te je prevodila s njemačkoga i francuskoga.

Akademija ju je dva puta (1931, 1938) predlagala za Nobelovu nagradu, primivši je 1937. kao prvu ženu za svoga (dopisnoga) člana. Kritika je njezinu prozu držala jedinstvenom sintezom životnoga idealizma, "naravnosti izraza" i "delikatnosti rijetkoga humora" (A. G. Matoš), pa su je, premda je pisala za djecu, hvalili kolege (A. B. Šimić, D. Domjanić) i književni povjesničari (A. Barac).

Temeljne značajke kojima njezino djelo, poglavito Priče iz davnine, i danas plijeni čitatelje i zadržava pozornost književne povijesti, su individualnost i profinjenost njegovana jezika i stila, igra jezičnim suzvučjima, vještina paradoksalnoga izražajnoga inoviranja jezične starine, kreativno nasljedovanje lapidarnosti i slikovitosti, aliteracija, asonanca, namjernih ponavljanja i formulaičnih izraza, ritmizacije i srokova koji krase usmenoknjiževne izričaje kao što su narodne poslovice i zagonetke, epske i lirske pjesme, legende i predaje, priče i bajke. Takvim je retoričkim blagom svojim pričama namjerice nastojala dati obilježja autentična praslavenskoga usmenopredajnog izričaja, utiskujući im biljeg patine i patetične uznositosti kao metonimijske znakove tradicionalnoga vrijednosnoga sustava. Tako se, primjerice, za bajku i inače karakteristična trojna gradacijska struktura, u njezinoj prozi očituje redovito i u trojnome variranju istih sintaktičkih sklopova ("jedna valove diže, druga vjetar vije, a treća munje para"), što fantastičnomu svijetu bajke pridaje čaroliju riječi, sugerirajući zvukovima njihov čudesan učinak. Slijed bajkovne motivske, karakterološke i strukturne logike, unatoč površinskoj odsutnosti fantastičnih elemenata i prevlasti melodramatskih obrata, razvidan je tako na različitim razinama i u Šegrtu Hlapiću: protagonist je sirotan koji na tegobnu pustolovnome putu do sreće i obilja pronalazi majstorovu kćer. Oslonac o usmene narativne strukture, donekle i njihove mistifikacijske natruhe, npr. u Pričama iz davnine, autoričin su danak općeeuropskomu romantičarskomu oduševljenju narodnim predajnim iskonom u njegovu izražajnome i patrijarhalnome svjetonazornom aspektu. Pripovjedni svijet kreiran je "izvan okolnog, provjerljivog", ali tako da prema načelima toga općega iskustva "odmjeri i prihvati istinu bajkovitoga" (I. Frangeš). Brižljivo proučivši slavensku mitologiju, iz koje crpi leksičke, sintagmatske i sintaktičke rusizme, oživljavala je i u nezaboravne karaktere pretvarala čudesna imena što ih je preuzela i zatim sama po uzoru iznalazila. Vjest i Ljutiša, Marun i Potjeh, Regoč i Palunko, Stribor i Bjesomar, Svarožić i Malik Tintilinić, Kosjenka i Rutvica postali su sinonimima za ljudske moralne i osjećajne osobine, kao i za neumorno traganje za istinom i znanjem. No, ostali su simbolima i za dobrostivost prema ljudskim nesavršenostima: neznanju i sklonosti da se duhovno poklekne, privremenoj zabludjelosti osjetila i nestalnosti ljudskih emocija, čežnjama ne toliko za bogatstvom koliko za dalekim i egzotičnim svjetovima, kao i melankolijama što nerijetko opsjedaju protagoniste. Vjernost ljubavi u svim njezinim, majčinskim, sestrinskim i inim oblicima, toplini vlastitoga ognjišta i pobratimstvu svih ljudskih duša, smjernosti, radu i veličini ljudske žrtve temeljne su semantičke odrednice njezina pripovjednoga svijeta.

Mašta kojom uspijeva gotovo nadrealistično oslikoviti i poetizirati tradicionalna etička načela, kao i nepredvidljivi narativni odvojci u kojima uzvisuje osobnu hrabrost i nevinost srca do razmjera sudbinskih putokaza, znače jedinstven spoj i antologijski prinos ne samo književnosti za djecu nego i nerealističkomu korpusu hrvatske proze uopće. Danas se književno djelo I. Brlić-Mažuranić vrednuje i tumači modernim metodološkim instrumentarijem, pomnijom analizom strukturnih značajka njezina pripovjednoga postupka, kao i potragom za izravnim i posrednim vrelima mitološko-alegorijskoga inventara. Psihoanalitička i feministička čitanja otkrivaju u njemu zapretane napetosti i sudare konkurentnih vrijednosnih sustava. Prevođena je na sve važnije svjetske jezike.

Školska knjiga, d.d. ustanovila je književnu nagradu Ivana Brlić-Mažuranić 1971. radi promicanja književnoga stvaralaštva za djecu i mladež do 14 godina želeći motivirati hrvatske nakladnike na objavljivanje djela hrvatskih autora. Na natječaj su se javljali nakladnici s objavljenom knjigom domaćega autora. Budući da su se u posljednjih deset godina prilike u političkome životu bitno promijenile te da je u Hrvatskoj registrirano 1400 nakladničkih kuća Školska knjiga, d.d. uskladila je 1999. nagradu Ivana Brlić-Mažuranić s novim nakladničkim prilikama u Hrvatskoj i donijela Pravilnik književne nagrade Ivana Brlić-Mažuranić prema kojemu je ustanovila stalnu godišnju nagradu Ivana Brlić-Mažuranić, što se dodjeljuje jedanput u godini za originalni, neobjavljeni književni tekst (roman, zbirku pjesama, zbirku pripovijedaka) napisan na hrvatskome jeziku i namijenjen djeci i mladeži do 14 godina.

ArhivaAdams, D.Austen, J.Blake, W.Bukowski, C.Cervantes, M. deCoelho, P.Dante, A.Hesse, H.Kundera, M.Miller, H.Orwell, G.Poe, E.A.Pound, E.Remarque, E.M.Saint-Exupery, A. deTolkien, J.R.R.Whitman, W..Williams, T.Milton, J.