Proklet
bio Ra ili Kako pisati u ljetnom rasulu by
Deniver Vukelić Korvin
Nadasve
štovani konzumenti poetskog i ostalog literarnog štiva, bilo mrežnog,
bilo rukopisnog, klesanog, s kečapom ili majonezom, pozdravljam vas
oznojen i rastrojen, iz vruće izbe negdje na betonu ovog majušnog
gradića na sjeveru (čitaj: skuhane, sparne, prenatrpane, prebetonske,
svenajgoremislimonjojimajkujojjersenemagdjeizaćinavečer ali najljepše i
najdraže metropole na svijetu).
Na današnjem satu poetike
raspravljat ćemo o nemilom problemu koji je oduvijek opsjedao pisce i
pjesnike, od davnih vremena kada su se godišnja doba izmjenjivala. A to
je: kako pisati kada sunce pripeče toliko da se tapete odljepljuju,
kompjuteri rikavaju, a mozak prokuhava?! Naravno, tu bi se odmah mogao
naći neki pametan momak koji bi bistro zaključio: pa na moru, kaj ne?
Lap, palm ili blok i olovčicu u krilo i deri na plaži, uz hladno
vinčeko. Srce tatino zaboravlja da je većina kontinentalnih pjesnika i
umnih plodonosaca redovno ljeti švorc. Nema kinte. Praznih džepova. U
svakoj prigodi spremni zapjevati, od cigareta hrapavim, glasom ljetni
blues bijelih siromašnih umjetnika. A kad si kod kuće, što te tamo
čeka?
Prvo ti porastom temperature skakuće tlak i
titra srčeko, pa bi spavao, pa bi-ne bi jeo, pa se prokleti komp srušio
već osmi put jer mu dva coolera nisu dosta, hvala svim Muzama što si
spremio na vrijeme podatke poučen prijašnjim iskustvima, pa si živčan,
pa previše pušiš, a svi znamo kako idu pušenje i vrućina, a praznina na
monitoru ubija i cijeli dan prođe tako, a da si malo ili skoro ništa
napisao/la. A lova je već druga priča.
Prvo pola
ljeta provedeš frustriran jer nema posla (ako pripadaš mlađem sloju
umjetnika), a drugi dio radiš i do tri posla rintajući kao konj (čitaj:
konobar u nekoj birtiji), sanjajući istarske plaže. I onda ako nešto i
napišeš, to zvuči kao "Žalopojka Ipu-Ura" iz drevnog Egipta u kojoj se
žale na sve i svašta zbog opće katastrofe. A Ra se spokojno smiješi i
pere dalje, svaki dan sve jače i jače.
A svako se
predljeće hrustimo kako ćemo imati vremena u ta dva mjeseca napraviti
hrpu posla plus se još dobro odmoriti i natulumariti.
Savjet
sezone: dragi moji cvrčci, počnite još u proljeće štedjeti financije za
klimu, ventilatore i crne dane kada nećete imati za mrzlo pivce. Ne
izostavimo i minimalno četiri coolera za vašu pregrijanu omiljenu
pisaću zvijer. Sve to dovucite u svoju jazbinu i kada nadođu topliji
dani neka pripreme krenu. Rolete kompletno dolje. Elektronika i
tehnologija do ibera. Pivice u frizer. U stanu mrak. Dvadesetak novih
CD-a ili dvjestotinjak mp3-eva. I ništa nas ne može iznenaditi.
Socijalizam. Čisti. Prema utopiji.
U suprotnom
slučaju od pisanja ništa. Izgubit ćete živce, oči, srce, pluća i mrzit
ćete ljeto i na televiziji.
Ako ipak uspijete u
nabavci svega nabrojenog ili ste se već tako ili slično, po ukusima,
naravno, pripremili, uspjeh vam ne gine. Na jesen samo počnu curiti
novi uratci u tisak, na net, pred zadivljenim gomilama više ili manje
upućenog puka.
Glede
štiva za čitanje, to je ipak manje zahtjevno. Čitajte što vam srce
želi, mozak prihvaća percipirati, a duša žudi ispuniti se istim. Od
poetskih primjeraka skrenuo bih pažnju na jedno, pred par godina,
objavljeno djelce u nas, a to su sabrana djela Jamesa Douglasa
Morrisona pod zajedničkim nazivom "Vizije", u izdanju "Feral Tribuna"
Unutra se nalaze kompletni Gospodari - The Lords, Nova Stvorenja -The
New Creatures i Američka molitva - An American Prayer. Izdanje je jako
lijepo obrađeno, pa su tako tekstovi bilingvalni, štono će reći i na
hrvatskom i na engleskom. Samih je izdanja tiskano nekoliko, tako da
smatram da su lakše dostupni. Uz to preporučujem i samu "American
Prayer" na CD-u kao zvučnu pratnju, ili minimalno "The Doors". Vrhunski
užitak.
Od proze, svesrdno Aristotelovu "Poetiku".
Svaki bi pjesnik koji drži do sebe trebao pročitati ovu velebnu knjigu
i usvojiti neke zakonitosti pisanja koje se održavaju skoro već dvije i
pol tisuće godina. Za one koji se ipak žele odmoriti od svih takvih
aktivnosti, stručno povezanih, ima jedna duboka i divlja knjiga koja se
odnedavna može nabaviti i u knjižnicama i u knjižarama. To je
"Mongolski vuk", roman francuskog novinara Federica Diona, poznatijeg
pod pseudonimom Homeric. Fascinirajuća priča o Džingis-kanu i njegovim
osvajanjima pisana u stilu bliske biografije. Ostavlja bez daha.
Eto.
Što reći još, osim: ugodno vam ljeto i ne dopustite da vas Ra porazi.
Ipak smo mi Porod Tmine. Deniver Vukelić Korvin
Na današnjem satu poetike
raspravljat ćemo o nemilom problemu koji je oduvijek opsjedao pisce i
pjesnike, od davnih vremena kada su se godišnja doba izmjenjivala. A to
je: kako pisati kada sunce pripeče toliko da se tapete odljepljuju,
kompjuteri rikavaju, a mozak prokuhava?! Naravno, tu bi se odmah mogao
naći neki pametan momak koji bi bistro zaključio: pa na moru, kaj ne?
Lap, palm ili blok i olovčicu u krilo i deri na plaži, uz hladno
vinčeko. Srce tatino zaboravlja da je većina kontinentalnih pjesnika i
umnih plodonosaca redovno ljeti švorc. Nema kinte. Praznih džepova. U
svakoj prigodi spremni zapjevati, od cigareta hrapavim, glasom ljetni
blues bijelih siromašnih umjetnika. A kad si kod kuće, što te tamo
čeka? 
Glede
štiva za čitanje, to je ipak manje zahtjevno. Čitajte što vam srce
želi, mozak prihvaća percipirati, a duša žudi ispuniti se istim. Od
poetskih primjeraka skrenuo bih pažnju na jedno, pred par godina,
objavljeno djelce u nas, a to su sabrana djela Jamesa Douglasa
Morrisona pod zajedničkim nazivom "Vizije", u izdanju "Feral Tribuna"
Unutra se nalaze kompletni Gospodari - The Lords, Nova Stvorenja -The
New Creatures i Američka molitva - An American Prayer. Izdanje je jako
lijepo obrađeno, pa su tako tekstovi bilingvalni, štono će reći i na
hrvatskom i na engleskom. Samih je izdanja tiskano nekoliko, tako da
smatram da su lakše dostupni. Uz to preporučujem i samu "American
Prayer" na CD-u kao zvučnu pratnju, ili minimalno "The Doors". Vrhunski
užitak. 
